Neki ljudi mogu štedjeti bez imalo napora, a drugi se bore da ne upadnu u dugove. Je li štednja pitanje prihoda, finansijske pismenosti ili nešto treće?
Važan dio ekonomske i finansijske teorije temelji se na pretpostavci da se pri donošenju finansijskih odluka ponašamo kao Homo economicus ili racionalni ekonomski čovjek. Kao racionalni ekonomski ljudi trebali bismo se tako i ponašati te se u donošenju odluka služiti svim dostupnim informacijama. Međutim, nedavna istraživanja i greške koje većina nas ponavlja u svakodnevnom donošenju odluka, bez obzira na kvalitet i dostupnost informacija ili nivo obrazovanja, pokazala su da je većina nas sklona impulsivnom ponašanju i donošenju iracionalnih i neplaniranih finansijskih odluka.
Racionalni ekonomski čovjek – ili impulsivni moderni potrošač?
Očigledno je da ljudi nisu savršeno informisani, savršeno racionalni, njihove kognitivne sposobnosti nisu neograničene i često ne iskorišćavaju u potpunosti sopstveno blagostanje, već se ponašaju neracionalno i donose finansijske odluke pod uticajem raznih trivijalnosti. Pored jačanja kulture potrošnje i uticaja marketinga na svijest o potrošnji, bihejvioralni ekonomisti smatraju da na našu subjektivnu percepciju stvarnosti posebno utiču naše lične vrijednosti i naše psihofizičko stanje.
Emocije i stanja utiču na to da svijet oko sebe vidimo iz potpuno drugačije perspektive, a uticaj brojnih psiholoških faktora svakog od nas izlaže nepoželjnom ponašanju. Na primjer, ako u prodavnicu odete gladni, neraspoloženi ili depresivni, potrošićete znatno više novca nego da ste tamo otišli siti i normalno raspoloženi. Vjeruje se da faktori kao što su materijalizam, impulsivnost, samoefikasnost, tolerancija na rizik, horizont planiranja i finansijski stavovi takođe objašnjavaju uvjerenja i ponašanje pojedinca prema novcu.
Kako prebroditi impulsivno trošenje
Osobe sklone impulsivnom i temperamentnom ponašanju češće će biti sklonije i impulsivnoj i nepromišljenoj kupovini. Pri tome, one koje imaju nisku razinu averzije prema riziku ili su preoptimistične prema vlastitoj budućnosti i svijet gledaju kroz „ružičaste naočare“, češće će donositi odluke utemeljene na osjećajima i „kockati se“ misleći da se loše stvari događaju nekim drugim ljudima i da će oni pronaći način da zaobiđu moguće loše ishode.
Sve zavisi o tome kako gledate na budućnost
Horizont planiranja je takođe zanimljiv faktor. Ljudi koji su orijentisani na dugi rok posvetiće više pažnje planiranju ličnih finansija i češće će starost vidjeti finansijski sigurnu.
S druge strane, oni koji žive za trenutak fokusirani su na kratkoročni period i vjerovatnije će trošiti kao da sjutra ne postoji, misliće samo na zadovoljavanje trenutnih želja i potreba, pa će češće imati problema sa snalaženjem. Lične finansije, rijetko će štedjeti i biće znatno više izloženi raznim makroekonomskim i finansijskim rizicima.
Ishitrene i neracionalne odluke posledica su brzog i automatskog razmišljanja; za odgovorno odlučivanje zaslužne su kontrolisane misli.
Mnogi bihejvioralni ekonomisti bavili su se uticajem psihologije na finansijsko ponašanje pojedinca – odnosno način na koji upravljamo novcem. Dva ključna sistema za obradu informacija u ljudskom mozgu su posebno važna: kontrolisano i automatsko razmišljanje.
Automatsko ili brzo razmišljanje nije svjesno i ne zahtijeva nikakav napor. To se dešava instinktivno, a mi toga nismo ni svjesni. Takođe je često intuitivan i veoma emotivan. Kontrolisano ili sporo razmišljanje, s druge strane, je svjestan, namjeran i dobrovoljan proces analize, evaluacije i proračuna koji uključuje napor, mentalnu energiju, motivaciju i vrijeme.
Izbjegava razne zamke pristrasnosti, greške u automatskom razmišljanju i daje nam prostor da analiziramo i procijenimo tačnost svih informacija iz našeg okruženja. U okviru kontrolisanog mišljenja prepoznajemo problem, dobijamo informacije, obrađujemo ih i procjenjujemo različite mogućnosti i donosimo konačnu odluku (npr. odluku o kupovini određenog proizvoda ili usluge).
Veća informiranost, kontrolisano razmišljanje i racionalno donošenje odluka djeluju tako da izbjegavamo kasnije kajanje, žaljenje i samosažaljenje zbog krivih i ishitrenih odluka, odnosno stanja nezadovoljstva zbog potrošnje koja nije planirana.
Uspjeh naših odluka, odluka o štednji za penziju, zavisi od kontrolisanog razmišljanja. Trebalo bi da kontroliše i ispravlja greške koje se javljaju prilikom automatskog razmišljanja, a u trenutku kada smo, na primjer, ugledali nove cipele i odlučili da ušteđevinu zamijenimo za potrošnju, kontrolisano razmišljanje treba da zaustavi našu impulsivnu reakciju kupovine i upozori nas da je taj novac potrebniji.
U štednom fondu odluke o štednji za penziju zavise od kontrolisanog razmišljanja.
Povećajte svoj mentalni kapacitet
Kapacitet prosječnog čovjeka podrazumeva da on svjesno i kontrolisano razmišlja samo o jednoj stvari, dok se svi ostali paralelni procesi „dešavaju u pozadini“ i povezani su sa automatskim razmišljanjem.
Kontrolisano razmišljanje zahtijeva znatan mentalni napor, pa ga pojedinci često ne uključuju zbog težnje da minimiziraju troškove, odnosno lijenog ponašanja i odugovlačenja sa kojima smo svi rođeni.
Zbog toga u određenim situacijama automatsko razmišljanje može prevladati i upravljati našim odlukama iako nije obučeno za to. Rezultat su ishitrene, impulsivne i iracionalne odluke.
U ličnim finansijama uticaj psiholoških faktora na finansijsko ponašanje može biti presudan, pa evo kako ih osvijestiti.
Ljudi tokom života donose mnoge pogrešne odluke, a među njima su nerijetko i pretjerana i impulsivna potrošnja, neopravdano zaduživanje, kockanje, ugovaranje nepovoljnih kredita, korištenje finansijskim proizvodima i uslugama koje ne razumiju. Možda se ne bi tako ponašali kada bi njihova finansijska znanja i vještine bili idealni ili kada bi bili savršeno informisani, savršeno racionalni, a njihove kognitivne sposobnosti bile neograničene. Nažalost, stvarnost je znatno drugačija.
Našim životima, osim znanja i racija, upravljaju osjećaji, stavovi i uvjerenja čijeg smo uticaja na naše ponašanje uglavnom svjesni.
Međutim, nerijetko se dogodi da se ono što mislimo i zastupamo na svjesnoj razini razlikuje od onoga što se događa u našoj podsvijesti ili pak da neobjašnjivo donosimo odluke koje nisu u skladu s našim planovima. Upravo takvi duboki osjećaji, uvjerenja i podsvijest mogu presudno uticati na naše ponašanje.
U ličnim finansijama, nepoznavanje samog sebe, vlastitih pristranosti, neracionalnosti i impulsivnosti, može biti posebno opasno te donijeti probleme poput pretjerane kupovine i prezaduženosti.
Četiri nepoželjna ponašanja
Kad se govori o nepoželjnu finansijskom ponašanju, to je najčešće impulsivna potrošnja, pretjerana kupovina, nemogućnost izvršenja definisanih finansijskih ciljeva i odugovlačenje. Na takvo ponašanje mogu uticati faktori koji su izvan naše kontrole i koji su nam dati rođenjem, poput pola ili mjesta prebivališta, međutim češće je to zbog našeg karaktera i faktora na koje bismo svojom voljom mogli uticati.
Brojna istraživanja iz sociologije, psihologije i ekonomije upućuju na to kako način na koji doživljavamo sebe i svijet oko sebe znatno utiču na naša finansijska shvatanja i ponašanja. Osjećaji i mišljenje koje ljudi imaju o novcu najviše zavise o njihovom mišljenju i osjećajima prema vlastitom životu. Neki od važnijih faktora su lokus (stepen) kontrole, optimizam i averzija prema riziku.
Psihološki faktori koji utiču na finansijsko ponašanje
Lokus kontrole jedan je od važnijih faktora kad je posrijedi način na koji pojedinci pristupaju finansijskim pitanjima i sticanju znanja i vještina. Lokus kontrole može se definisati kao sklonost osobe da percipira svijet oko sebe na određeni način, uključujući opšta vjerovanja o uzrocima nagrada i kazni.
Pojedinci s unutrašnjim lokusom kontrole vjeruju da će ih njihove radnje dovesti do očekivanih rezultata pa su skloniji akcijama i motivisaniji su od pojedinaca s spoljnim lokusom kontrole.
S druge strane, pojedinci s spoljnjim lokusom kontrole smatraju da su svi događaji pod uticajem i kontrolom sreće, vjerovatnosti i drugih osoba, pa su znatno manje skloni razvijanju vještina potrebnih za ostvarivanje njihovih ciljeva.
Ne pretjerujte u optimizmu
Optimizam je takođe jedna od važnih odrednica finansijske pismenosti. On definiše pozitivno očekivanje od budućih događaja.
Optimizam je u regulaciji vlastita ponašanja izražen onda kada pojedinac uoči razliku između ciljeva koje nastoji ostvariti i svoga trenutnog položaja prema njima.
Optimisti, koje karakteriše očekivanje pozitivnih ishoda, istrajat će u namjeri da smanje razliku koja ih dijeli do ostvarenja ciljeva, a pesimisti, koji očekuju loše ishode, više će pokazivati pasivne reakcije i odustajanje od ostvarenja postavljenih ciljeva.
Prema istraživanjima o povezanosti optimizma i finansijskih odluka, optimistični ljudi više rade, očekuju da će se penzionisati u kasnijoj dobi, više ulažu i više štede. Umjereni optimisti skloniji su razboritom finasijskom ponašanju, a finansijsko je ponašanje ekstremnih optimista znatno rizičnije i ne može se opisati razumnim.
Strah i nada
Averzija prema riziku takođe znatno određuje stajalište pojedinca prema novcu, kao i njegovu uspješnost u upravljanju ličnim finansijama. Averzija prema riziku odbojnost je prema riziku ili strah od njega koji ima prosječni investitor, odnosno težnja da se izbjegne prekomjeran i nepotreban rizik.
Zna se kako pojedinci pokazuju averziju prema riziku kad su posrijedi dobici, ali kad se suoče s gubicima, postaju mu skloniji.
Drugim riječima, kada je mogućnost izbora u okvirima potencijalnih dobitaka (hoće li ostvariti prinos na ulaganje od 2 ili 5 %), osobe će iskazivati manju odbojnost prema riziku. Kada su njihovi izbori u području mogućih gubitaka (hoće li kupovinom dionice zaraditi ili izgubiti uložen novac), pojedinci iskazuju znatno veću sklonost prema riziku.
Uticaj tzv. efekta okvira odnosi se na način na koji osobe rješavaju probleme i donose odluke kada određuju svoje stajalište prema riziku. Prema tome, osobe koje imaju veću averziju prema riziku uopšteno bi trebale biti opreznije i odgovornije.
Biti finansijski uspješan, sačuvati i obezbijediti sopstvenu budućnost nije lako. Postizanje finansijskog blagostanja obično zahtijeva visok nivo finansijske pismenosti, samokontrole i mnogo odricanja.
Dokazano je da se iracionalno ponašamo prilikom donošenja finansijskih odluka, ali je iracionalnost ljudskog ponašanja vrlo često predvidljiva; dešava se na isti ili sličan način, iznova i iznova.
Razumijevanje sopstvene predvidljive iracionalnosti može vam pomoći da donesete bolje finansijske odluke i promijenite svoj život na bolje. Iako skoro svi imaju problema sa nedostatkom kontrole i odugovlačenjem, ako prepoznate i priznate svoje slabosti, lakše ćete riješiti neke svoje finansijske probleme.
Na primjer, ako je vaš cilj da povećate svoju štednju, najvažniji korak je da preuzmete kontrolu i automatizujete svoju štednju. Štednju je moguće automatizovati korišćenjem različitih instrumenata „prinude“ – kao što su trajni nalog ili ugovaranje štednje koja se aktivira uplatom na POS-u.
Trajni nalog se koristi za plaćanje obaveza ili za transfere sa vašeg računa na drugi račun, a izvršava ga banka na vaš nalog, u vaše ime i za vaš račun. Možete se posvetiti tome unaprijed i to vam može pomoći da postignete svoje ciljeve. A kada imate posla sa prekomjernom potrošnjom, postoje različiti načini na koje možete da se natjerate da smanjite svoju potrošnju: na primjer, napravite listu za kupovinu i platite gotovinom umjesto kreditnim karticama.
